Sletjeli smo u osam ujutro iz Brizbena u Singapur — budna sam već 28 sati, od toga 11 na poslu. Ništa novo, zapravo, i već sam se navikla.

Dobro sam podnosila jet lag sve dok ne sletim negdje blizu Okeanije. Poslije takvih putovanja — kojima sam se i dalje radovala! — trebale bi mi sedmice da ponovo počnem normalno spavati.

Novembar u Singapuru znači 20-i-nešto stepeni i nivo vlažnosti zraka blizu nepodnošljivog. Ipak, optimistično sam iznajmila biciklo online par dana ranije, i nisam imala mnogo izbora nego da dan provedem vani.

Bila sam preumorna — stjuardese su jednostavno stalno umorne 😄 — da bih napravila bilo kakav plan obilaska grada, pa sam se besciljno vozala čistim i organizovanim Singapurom.

Zalutala sam u živahnu, haotičnu i glasnu Arapsku ulicu — kakva sretna slučajnost! U Haji Lane jedne iza drugih se redaju prodavnice najfinije svile, ručno tkanih tepiha, mirisne čajdžinice, suvenirnice, restorani i galerije — svaka šarenija od prethodne! 
Zastala sam ispred prozorčića u kojem su bili izloženi minijaturni, kockasti kolači raznih boja, sa opisima na malay i cijenama većim nego što bih očekivala — čak i za Singapur. Mora da su baš dobri…

Ušla sam.

U skučenom dućanu, koji podsjeća na tajnu nišu iz Den Braunovih romana i miriše na cvjetnjak, na policama su izložene manje i veće šarene kockice. Izgledaju kao najnezdraviji slatkiši na svijetu, ali prošli mjesec jela sam pržene škorpione u Bangkoku — preživjet ću.

Izabrala sam četiri i odnijela ih na kasu.

“Iskoristi ih u narednih 15 dana, svježi su.”, kaže mi prodavačica.

“Mislila sam ih odmah pojesti, ne brini”, kažem.

“Javi mi kakvog su ukusa!”, nasmija se ona.

Izlazim iz radnje i razmišljam, pa zar ne bi trebala da zna kakvog su ukusa ako već radi tu?! Raspakovala sam papirnu vrećicu sa kockicama dok sam se penjala na biciklo. Pojest ću ih usput dok vozim, planiram i zamišljam kako mi se šećer topi u ustima. U vrećici su i neki šareni papiri, i uzmem jedan da pročitam.

“Piling za tjeme od šećera i ružine vodice se koristi tako što…” ŠTA?! Okrenem se i shvatim da sam bila u prodavnici pilinga — za sve i svašta, pa čak i za tjeme! Prvi put čujem (čitam!) o pilingu za tjeme!

Razbudila sam se baklavom iz turskog restorana prije nego sam se odvezla nazad u hotel.

Inaspirisana singapurskim kockicama, smućkala sam piling tjemena za masnu kosu sa himalajskom soli: Piliso!